Jedinstvena dozvola: jedan zahtjev, jedan dokument, tri europske inačice

Prije 2011. radnik izvan EU koji je dolazio u Europsku uniju često je morao proći kroz dva odvojena postupka: jedan za pravo na rad i jedan za pravo na boravak u zemlji. Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli (2011/98/EU) sve je to spojila u jedan postupak podnošenja zahtjeva i jedan kombinirani dokument. Podnesete jednom, dobijete jednu karticu koja nosi i radnu dozvolu i pravo boravka. Tako pravilo stoji na papiru u većini članica. No način na koji svaka država to provodi mjesto je gdje poslodavci gube vrijeme, a Belgija je najjasniji primjer zašto jedna direktiva ne znači jedan postupak.

Što je direktiva zapravo promijenila

Direktiva je u praksi napravila dvije stvari. Uvela je jedinstveni postupak podnošenja zahtjeva, pa poslodavac ili radnik predaje jedan spis umjesto dva, i uvela je jedinstvenu kombiniranu dozvolu, jedan dokument koji dokazuje i pravo boravka i pravo na rad kod imenovanog poslodavca. Uz to je postavila zajednički minimum prava. Nositelji imaju jednako postupanje kao i državljani u plaći i radnim uvjetima te u određenim socijalnim davanjima, što znači da nepalski zavarivač s jedinstvenom dozvolom u nekoj zemlji ima pravo na istu satnicu i iste sigurnosne standarde kao i domaći radnik koji obavlja isti posao.

Direktiva je postavila i gornju granicu vremena u kojem država smije odlučiti. Mnoge nacionalne provedbe usvojile su najduži rok odlučivanja od četiri mjeseca od potpunog zahtjeva. Taj je broj zakonska granica, a ne obećanje brzine. U praksi sat kreće tek kad je spis doista potpun, a jedan dokument o stanju na tržištu rada koji nedostaje može zahtjev tjednima držati izvan tog roka.

Belgija: jedna kartica, dvije razine vlasti

Belgija je slučaj koji ruši urednu sliku "jednog zahtjeva", i to iz strukturnog razloga. U Belgiji je odobrenje s tržišta rada, dio koji odlučuje smije li radnik izvan EU prihvatiti posao, u nadležnosti regija. Element boravka je u nadležnosti federacije. Zato se jedinstvena dozvola, permis unique ili gecombineerde vergunning, obrađuje istovremeno na dvije razine vlasti iako radnik na kraju u rukama drži jednu karticu.

Ta regionalna podjela je glavna komplikacija. Flandrija, Valonija i Regija glavnoga grada Bruxellesa svaka ima vlastita pravila tržišta rada i vlastiti postupak obrade. Posao u skladištu u Antwerpenu ocjenjuje se po flamanskim pravilima; isti taj posao preko regionalne granice u Valoniji ocjenjuje valonska služba po vlastitom popisu i vlastitim kriterijima. Federalni Ured za imigraciju preuzima dio boravka tek nakon što je regija odobrila dio rada, a zatim se izdaje kombinirana dozvola. Poslodavac koji pretpostavlja da Belgija ima jedan nacionalni red čeka planira prema karti koja ne postoji. Prvo pitanje kod zapošljavanja u Belgiji nije "što Belgija traži" nego "u kojoj se regiji nalazi radno mjesto".

Ista direktiva, različiti nacionalni nazivi

Budući da je svaka članica prenijela direktivu u vlastiti zakon, jedinstvena dozvola putuje pod različitim imenima i različitim nadležnim tijelima. Ideja dokumenta je ista; naziv i tijelo mijenjaju se na svakoj granici.

• U Nizozemskoj je to GVVA, kombinirana dozvola za boravak i rad, a status priznatog sponzora kod poslodavca uvelike odlučuje koga se uopće smije zaposliti. Kako to funkcionira opisano je u nizozemskoj jedinstvenoj dozvoli GVVA.
• U Češkoj je to zamestnanecka karta, radna kartica, koja nosi isto dvojno odobrenje, ali zapošljavanje uvjetuje javnim registrom slobodnih radnih mjesta na kojem posao prvo mora biti naveden. Detalji su u češkoj radnoj kartici.
• U Hrvatskoj je to jedinstvena dozvola, dokument s kojim naš zagrebački ured najčešće radi za poslove u građevinarstvu i turizmu.
• U Belgiji je to jedinstvena dozvola ili permis unique, podijeljena po regijama kako je gore opisano.

Ista direktiva, četiri dokumenta, četiri tijela. Pouka za nabavu jest da vam "imamo jedinstvenu dozvolu u zemlji A" gotovo ništa ne govori o tome što će zemlja B tražiti.

Revizija direktive: što se mijenja za radnike

EU je 2024. usvojio reviziju direktive o jedinstvenoj dozvoli. Ona zadržava strukturu jednog zahtjeva i jednog dokumenta te jača položaj radnika. Glavna promjena je jasnije pravo na promjenu poslodavca tijekom važenja dozvole, umjesto vezanosti za jednog poslodavca imenovanog pri izdavanju, uz uvjete koje postavlja svaka članica. Revizija dolazi s rokom za prenošenje u kojem članice unose pravila u nacionalno zakonodavstvo, a dok to svaka država ne učini, u svakodnevnom radu i dalje vrijede starija nacionalna pravila. Reviziju shvatite kao smjer kretanja, a ne kao pravilo na koje se danas možete osloniti na svakom koridoru, i provjerite gdje pojedina zemlja stoji prije nego što izgradite plan na pravu zamjene poslodavca.

Pogreška koja košta tjedne

Evo konkretno kako jedinstvena dozvola krene po zlu u Belgiji. Poslodavac u Flandriji ima spreman potpun federalni spis za boravak i pretpostavlja da je to zahtjev. Nije. Odobrenje s tržišta rada od flamanske regije je odlučujuća polovica, i ako posao ne ispunjava regionalne kriterije ili je regionalni spis nepotpun, flamanska služba odbija ili vraća dio koji se odnosi na tržište rada. Federalni dio za boravak ne može sam nositi zahtjev, pa se kombinirana dozvola ne izdaje. Radnik ostaje izvan zemlje i datum početka klizi. Poslodavac problem često otkrije tek nakon što je rezervirao letove za datum koji nikad nije bio stvaran. Jedan spis, dva tijela, a sporije od njih dvaju određuje rok. Planirajte unatrag od regionalne odluke o tržištu rada, a ne od federalne dokumentacije o boravku.

Vremena obrade na tim koridorima razlikuju se više nego što zajednička direktiva sugerira, a vremenski pregled po koridorima najbrži je način da vidite gdje Belgija, Nizozemska i Češka zapravo stoje jedna naspram druge.

Ako razmišljate o koridoru s jedinstvenom dozvolom za proizvodne i zanatske poslove u Belgiju, Nizozemsku, Hrvatsku ili Češku, pošaljite nam regiju radnog mjesta, broj ljudi i zemlju podrijetla, pa ćemo vam mapirati nadležno tijelo i realan datum početka. Razgovarajte sa savjetnikom.