Kako zaposliti radnika kad poslodavac u odredišnoj državi ne može sam biti sponzor: ruta preko EOR-a
Poslodavac bez vlastite pravne osobe u odredišnoj državi u pravilu ne može sam biti nositelj radne dozvole u EU. Umjesto njega dozvolu sponzorira poslodavac od povjerenja (employer of record) i postaje pravni poslodavac radnika.
Tvrtka koja želi dovesti zavarivača iz Nepala na gradilište u Poljskoj ili ekipu za skladište s Filipina u Nizozemsku udari u isti zid čim pročita obrazac za dozvolu. Strana koja je na većini jedinstvenih ili kombiniranih dozvola u EU navedena kao sponzor mora biti domaći pravni poslodavac, tvrtka registrirana u odredišnoj državi, s poreznim brojem i računom za socijalno osiguranje. Strana tvrtka koja ondje nema pravnu osobu jednostavno ne može upisati svoje ime na tu crtu. Dozvola koja joj je potrebna da zapošljavanje bude legalno time je dozvola koju strukturno ne može biti nositelj. Employer of record rješava to tako da u odredišnoj državi postaje pravni poslodavac i sponzorira dozvolu, dok tvrtka koja stvarno vodi posao ostaje klijent. Ovaj tekst objašnjava kada se ta ruta primjenjuje, kako zadovoljava uvjet sponzorstva i gdje su joj granice.
Zašto dozvola uopće traži domaćeg poslodavca
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli temelj je kombiniranih dokumenata o boravku i radu kakve danas izdaje većina država članica, od hrvatske jedinstvene dozvole preko češke zamestnanecke karty do nizozemske GVVA. Svaki se od tih dokumenata izdaje na temelju konkretne ponude posla od točno određenog poslodavca, a upravo je taj poslodavac strana koju tijelo za migracije smatra odgovornom. On je taj koji potpisuje ugovor, vodi obračun plaće, plaća doprinose i odgovara inspekciji rada ako odnos nije onakav kakav je u spisu predstavljen. Ništa od toga ne funkcionira ako navedeni poslodavac u državi nema nikakvu prisutnost. Tijelu nema što registrirati, nema obračuna plaće za nadzor i nema nikoga unutar svoje nadležnosti tko bi snosio odgovornost.
Pravilo dakle nije puka formalnost. Proizlazi iz same svrhe dozvole. Što sponzorstvo radnika zapravo znači za poslodavca u EU prolazi kroz obveze koje padaju na sponzora, a svaka od njih podrazumijeva registriranu domaću pravnu osobu.
Dva načina da postanete domaći poslodavac
Tvrtka koja u odredišnoj državi nema pravnu osobu ima dva načina da do nje dođe. Može je izgraditi sama ili je može posuditi.
Izgraditi je vlastitim sredstvima znači osnovati podružnicu ili poslovnu jedinicu: registrirati tvrtku, otvoriti porezni račun, prijaviti se u sustav socijalnog osiguranja, a u nekim državama povrh toga ishoditi i status sponzora. To je ozbiljan pothvat. Može koštati znatan iznos i potrajati mjesecima prije nego što se uopće preda prva zahtjev za dozvolu, a sa sobom nosi i trajne računovodstvene i izvještajne obveze sve dok pravna osoba postoji. Za tvrtku koja želi smjestiti šačicu radnika ili koja tek provjerava isplati li joj se neki koridor prije nego što se obveže, vlastita je pravna osoba teža od samog zapošljavanja.
Posuditi je znači poslužiti se employerom of record. EOR je već registrirani poslodavac u odredišnoj državi. Već ima porezni broj, račun za socijalno osiguranje i, gdje se to traži, registraciju sponzora. On postaje pravni poslodavac radnika i sponzorira dozvolu u vlastito ime. Tvrtka klijent zadržava poslovni odnos i usmjerava svakodnevni rad, ali nije strana navedena na dozvoli.
Kako struktura s EOR-om zadovoljava uvjet sponzorstva
Mehanika je jednostavna čim su uloge jasne. EOR s radnikom potpisuje lokalni ugovor o radu. Vodi lokalni obračun plaće i plaća poreze i doprinose koje odredišna država propisuje. Predaje zahtjev za radnu ili jedinstvenu dozvolu kao poslodavac sponzor i preuzima sve sponzorske obveze koje uz to idu. Tvrtka klijent plaća EOR-u naknadu koja pokriva plaću i troškove EOR-a, a radniku daje upute za sam posao.
Iz perspektive tijela za migracije spis je čist. Postoji registrirani domaći poslodavac s obračunom plaće koji se može nadzirati i tragom doprinosa koji se može pratiti. Trostrani aranžman u pozadini ne mijenja ono što tijelo vidi na dozvoli. U tome i jest cijela poanta: EOR je stvarni poslodavac u pravnom smislu, a ne onaj na papiru.
EOR i dalje mora prijeći prag sponzora
Korištenje EOR-a ne preskače uvjete sponzorstva. Ono ih prebacuje na stranu koja je već stvorena da ih ispuni. U državama koje vode službeni registar sponzora EOR i sam mora biti priznati sponzor prije nego što uopće može predati zahtjev. Nizozemska je najjasniji primjer. IND za nekoliko ruta traži status erkend referent, a EOR koji nije u tom registru ne može preko njih sponzorirati radnika ništa lakše nego što bi to mogla tvrtka klijent. Zapošljavanje radnika izvan EU u Nizozemskoj: prvo priznati sponzor, pa tek onda prag plaće objašnjava zašto upravo ta registracija određuje rutu prije nego što na red dođe iznos plaće.
Tipičan promašaj ovdje vrlo je konkretan. Klijent odabere EOR po cijeni, pretpostavi da EOR može biti sponzor bilo gdje u EU, a tek poslije otkrije da EOR u ciljnoj državi nema status priznatog sponzora. IND neće prihvatiti zahtjev za jedinstvenu dozvolu od strane koja nije priznata. Spis se zapravo i ne odbija, nego se nikad ni ne otvori kako treba, a tjedni utrošeni na pripremu radnika moraju se utrošiti ponovno. Provjerite status EOR-a kao sponzora u konkretnoj odredišnoj državi prije nego što itko išta potpiše.
Što ruta preko EOR-a ne zamjenjuje
Dvije se stvari često brkaju s ovom rutom, a nisu isto. Prva je pravo o upućivanju radnika i mobilnosti unutar EU. Ako je radnik već zakonito zaposlen u jednoj državi članici, taj se radnik u određenim slučajevima može uputiti u drugu radi pružanja usluge, prema zasebnom skupu pravila. Taj mehanizam ne dopušta novo zapošljavanje državljanina treće zemlje koji još nigdje u EU ne radi zakonito. Za zavarivača koji je i dalje u Nepalu upućivanje nije prečac kojim bi se zaobišla odredišna dozvola. Odredišna je dozvola i dalje potrebna, a ruta preko EOR-a jedan je od načina da se do nje dođe.
Druga je shvaćanje EOR-a kao načina da se izbjegne test tržišta rada ili neka kvota. EOR sponzorira dozvolu, ali dozvola je i dalje ista dozvola. Ako ruta uključuje test tržišta rada, test i dalje vrijedi. Ako država vodi kvotu, spis EOR-a i dalje ulazi u nju. Struktura rješava problem pravne osobe, a ne sadržajne uvjete za useljavanje. Jedinstvena dozvola, objašnjeno izlaže koji uvjeti prate dozvolu bez obzira na to tko je sponzorira.
Jedna napomena koju vrijedi reći otvoreno: ne tretira svaka država članica trostrano zapošljavanje u stilu EOR-a jednako kad je riječ o sponzorstvu dozvole, a neke ga ograničavaju. Provjerite kako stvari stoje u konkretnoj odredišnoj državi prije nego što na toj strukturi gradite cijeli koridor, umjesto da pretpostavite kako ono što vrijedi u jednoj državi EU vrijedi i u sljedećoj.
Gdje tu dolazi Werklist
Werklist pronalazi i smješta proizvodne i operativne radnike iz Nepala, Indije, Filipina i sa zapadnog Balkana kod poslodavaca u EU. Kad poslodavac u ciljnoj državi nema vlastitu pravnu osobu, mi vodimo pronalaženje i provjeru kandidata te upravljamo koridorom, dok dozvola i lokalni obračun plaće ostaju na pravnoj osobi koja je za to izgrađena kao sponzor. Ako vagate biste li za određenu državu i radno mjesto osnovali vlastitu pravnu osobu ili radije sponzorirali preko EOR-a, pošaljite nam upit i razradit ćemo rutu prije nego što se obvežete. Razgovarajte sa savjetnikom.
Nastavite čitati
Sve objave →Što sponzorstvo radnika zapravo znači za poslodavca u EU
Sponzorstvo u EU slaže tri stvari jednu na drugu: registrirani status tvrtke, odobrenje za pojedino zapošljavanje i trajne obveze poslodavca. Brkanje tih troje najčešća je pogreška poslodavaca.
Jedinstvena dozvola: jedan zahtjev, jedan dokument, tri europske inačice
Direktiva EU o jedinstvenoj dozvoli dala je radnicima izvan EU jedan kombinirani dokument za rad i boravak te jedan zahtjev. Način na koji se to provodi, od belgijske regionalne dozvole preko nizozemske GVVA do češke radne kartice, i dalje se znatno razlikuje.